3

Земљани канал у Куршумлији, изграђен далеке 1948. године, којим се, некада, водом снабдевала минихидроелекрана у Куршумлији, одлази у историју. Небригом претходних закупаца и власника канал је представљао опасност и био високо ризичан по безбедност свих грађана, посебно деце и оних који станују поред њега.

Нови власник, „Топличке електране“,  почео је реконструкцију канала и хидромашинског постројења по Европским стандардима. Планирано је да радови буду завршени у мају 2020.године. Канал више неће представљати ризик за грађане јер ће у делу кроз град бити покривен.

У репортажама је приказана некадашња и данашња слика канала, проблеми са којима су се суочавали грађани који живе поред канала, и како ће изгледати када реконструкција буде завршена.

„Репортажа је објављена у склопу пројекта „Канал живота“, који је суфинансиран из буџета Републике Србије – Министарства културе и информисања.

 Ставови изнети у подржаном медијском пројекту нужно не изражавају ставове органа који је доделио средства.“  

 

 

  2

Земљани канал у Куршумлији, изграђен далеке 1948. године, којим се, некада, водом снабдевала минихидроелекрана у Куршумлији, одлази у историју. Небригом претходних закупаца и власника канал је представљао опасност и био високо ризичан по безбедност свих грађана, посебно деце и оних који станују поред њега.

Нови власник, „Топличке електране“,  почео је реконструкцију канала и хидромашинског постројења по Европским стандардима. Планирано је да радови буду завршени у мају 2020.године. Канал више неће представљати ризик за грађане јер ће у делу кроз град бити покривен.

У репортажама је приказана некадашња и данашња слика канала, проблеми са којима су се суочавали грађани који живе поред канала, и како ће изгледати када реконструкција буде завршена.

„Репортажа је објављена у склопу пројекта „Канал живота“, који је суфинансиран из буџета Републике Србије – Министарства културе и информисања.

 Ставови изнети у подржаном медијском пројекту нужно не изражавају ставове органа који је доделио средства.“

  

  

 

 

sljiv

Blace, 26. Avgusta. 2019 - Kao i prethodne, i ovogodišnja manifestacija “Dani šljive” imala je takmičasrski karakter. Poslednjeg dana proglašeni su najbolji u svojim kategorijama.

Najbolja rakija, Zlatna šljivova rakija – Ivan Nešović, Medjuhana

Najbolji šljivik – Goran Janić, Kaševar

Najukusnije tradicionalno jelo – ekipa Adam I drugari

Najukusnije tradicionalno jelo u takmičenju Mesnih zajednica – MZ Stubal

U kategoriji najuspešniji mladi poljoprivrednici, za najboljeg mladog voćara proglašen je Vladica Nikolić iz Medjuhane, dok je najbolji mladi stočar – Dušica Živković iz Prebreze.

Najuspešnija žena u poljoprivredi je Slavica Petrović iz Kutlovca. Srednja škola iz Blaca dobila je priznanje za najlepši štand, dok je specijalna nagrada za doprinos organizaciji Dani šljive pripala učenicima, budućim konobarima I kuvarima, na smeru Ugostiteljstvo u Srednjoj školi.

Poslednjeg dana manifestacije, koju je zatvorio proizvodjač najbolje rakije Ivan Nešović, nastupila je grupa “Sanja Ilić I Balkanika”, u kome nastupa najlepći ženski vokal Srbije – Danica Krstić.

brat

Blace, 25. Avgusta. 2019 - Saradnja Opštine Blace i Istočnog Sarajeva, započeta 2017.godine, krunisana je potpisivanjem Povelje o bratimljenju. Pre dve godine kada je delegacija Istočnog Sarajeva boravila u Blacu potpisan je Memorandum o razumevanju. Milan Ćurčić predsednik Opštine Blace i Ljubiša Ćosić, načelnik Opštine Istočno Sarajevo, naglasili su da obe opštine nastavljaju uspešnu prijateljsku i privrednu saradnju.

Prvi put, u okviru manifestacije „Dani šljive“, održano je državno prvenstvo pilota ultralakih vazduhoplova. Organizatoti su bili Aero klub Blace i Udruženje ekstremnih sportova „Toplica“ Prokuplje, uz veliku podršku Aero kluba Ćuprija. Aero miting i takmičenje održano je na aerodromu u Lazarevcu kod Blaca. Organizatori se nadaju da će miting posati tradicionalan.

Brojni posetioci tokom dana imali su prilike da uživaju u programu koji su priredili mališani predškolske ustanove „Naša radost“, dramske sekcije OŠ „Stojan Novaković“ i ritmičke sekcije te škole.

Posetioci su takodje imali priliku da degustiraju tradicionalna jela i pića u Ulici šljiva, a uveče da se opuste na koncertu jednog od najpopularnijih muzičara Željka Joksimovića.

kinez

Blace, 24. Avgusta. 2019 - Čast da otvori manifestaciju „Dani šljive 2019“ pripala je predstavniku Udruženja Srpsko-Kineskog prijateljstva, Mang Junu. Predsednik opštine Blace Milan Ćurčić istakao je značaj ove manifestacije, pre svega, na promociji blačke šljive u svetu.

„Na žalost, nevreme početkom avgusta nanelo je štete poljoprivrednicima i značajno uticalo na rod šljive. Posledice nisu još sanirane, ali verujemo da će nam država pomoći. Na nama je da se izborimo da svet čuje za našu šljivu koja je najpopularnija u regionu“, rekao je Ćurčić.

Znajući kakvo je nevreme zadesilo Blačke voćare, predstavnici hrvatskog grada Vodnjana, u nemogućnosti da dodju ove godine, poslali su 10.000 evra na ime pomoći. Sličnu pomoć najavili su i predstavnici Slovenačkog grada Predvora. Ove godine na manifestaciju su došli gosti iz Istočnog Sarajeva.

A, tokom dana jedanaestoro mladih poljoprivrednika Blačke opštine potpisali su ugovore o dodeli bespovratnih sredstava, koje su obezbedili Opština Blace i Fondacija Ana i Vlade Divac. Za mlade poljoprivrednike izdvojeno je milion i po dinara subvencija. Zajednički cilj Opštine Blace i Fondacije je da se mladi zadrže na selu, da im se olakša poljoprivredna proizvodnja, da se unarede njihovi kapaciteti.

U zabavnom delu manifestacije, tokom večeri, nastupio je trubački orkestar Bojana Krstića iz Vladičinog Hana, a potom kao zvezda večeri nastupio je Alen Islamović, nekadašnji pevač „Bijelog dugmeta“.

 DANI-SLJIVE

Blace, 23. Avgusta. 2019 - Privredno turistička manifestacija Dani šljive u Blacu, 17. po redu,u organizaciji Opštine i Turističke organizacije Blace, počela je SINOĆ uz zvuke pesme “Znaš li draga onu šljivu ranku”.

Prve večeri,na ovoj, jednoj od najvećih manifestacija u ovom delu Srbije, na sceni u centru grada nastupio je RTS-ov “Karavan 60 najlepših narodnih pesama”. Uz orkestar Miše Mijatovića, brojna publika uživala je u pesmama Miroslava Ilića, Izvorinke Milošević, Nataše Djordjević, Bobana Zdravkovića, Nenada Milevskog, Dunje Vujadinović i Blačanke Katarine Maksić Kozić.

Iste večeri do kasno u noć trajala je žurka na otvorenom u centru grada.

Ove godine manifestacija “Dani šljive 2019” počela je dan ranije, i trajaće do 25. avgusta. U okviru manifestacije predvidjen su, izmedju ostalog, Sajam poljoprivredne tehnike i mehanizacije, stručni skupovi i Sajam suvenira i proizvoda domaće radinosti.

koze

KURŠUMLIJA, 1. Decembar  2018. - Život i rad u prirodi, bez zahtevnog šefa i uz zaradu veću od prosečne u državi, moguće je ostvariti sa samo deset koza.

Kozarstvo je vrlo rentabilna proizvodnja koja daje solidnu zaradu uz skromna ulaganja.

Ko gaji svega 10 koza mesečno može da zaradi platu od 60.000 dinara.

“Svako seosko domaćinstvo ima kakav objekat koji se bez mnogo ulaganja može preurediti za gajenje koza”, kaže za Politiku profesor dr. Nikola Bajić, direktor Centra za organku proizvodnju u Užicu.

On pomaže u sertifikovanju organske proizvodnje i deli savete proizvođačima.

Uglavnom se gaji alpino rasa, jer je najotpornija i najproduktivnija.

Gojko Vučićević ima veliku farmu od 500 koza u Kruščici kod Arilja, u Zvijezdu kod Prijepolja Bogdan Dosković gaji 230, a u mnogim selima su gazdinstva sa po desetak-petnaest koza. Profesorka u penziji Vera Ristanović gaji u Šljivovici 15 koza i pravi odlične proizvode od kozjeg mleka, takođe i porodica Nićiforović na Beloj Zemlji i drugi.

Čista računica

Organsko mleko i proizvodi imaju svoje kupce. Litar kozjeg mleka košta između 100 i 140 dinara, kozji sir od 700 pa preko 1.000 dinara (ako je sa lekovitim biljem), surutka od 50 dinara pa naviše.

 “Uz povoljne uslove gajenja, dobra koza može dati i 1.000 litara mleka za jednu laktaciju (traje bezmalo devet meseci). Ako je cena mleka 100 dinara po litru, a može i više, eto prvog miliona samo sa 10 koza na gazdinstvu”, objašnjava profesor.

Kozari kažu da samo jedan litar mleka može da izdržava kozu:ona pojede dnevno kilogram kukuruza, dva kila sena i popije pet litara vode. A daje tri litra mleka. Dakle, od 10 koza dobije se 30 litara mleka, pa kao čista dobit ostane 20 litara na dan. To je najmanje 2.000 dinara, dakle mesečno oko 60.000 dinara.

Početkom 50’ih godina, koze su državnom odlukom bile zabranjene, kao štetočine koje brste mlado voće. Naša domaća balkanska koza tada je proganjana, proglašena nevoljom. Zato se, kažu kozari, domaća rasa vremenom izgubila pa su ih u ovo doba kod nas zamenile uvozne – alpska i sanska. S tim što su sada, kažu proizvođači, selekcijom stvorene rase mirnije i pogodnije za ispašu, pri čemu im je lakše premeštati torove, a moguće ih je gajiti i u štalama.

Video prilog objavljen  u okviru projekta “Moja zemlja, plodna zemlja”, koji se sufinansira iz budžeta opštine Kuršumlija.

zadruge


KURŠUMLIJA, 1. Jula 2018. - U Opštini Kuršumlija formirane su tri zemljoradničke zadruge, dve stočarske i jedna voćarska, rečeno je u u poljoprivrednoj službi te opštine.

Agenciji Beta rečeno je da će država Srbija u novoformirane zadruge investirati do 50.000 EUR za nabavku opreme, mehanizacije, podizanje zasada i omasovljenje stočnog fonda.

Kuršumlijske zadruge u proseku imaju po šest zadrugara - poznatih poljoprivrednih proizvođača.

Zadrugari iz sela Vlahinje, Igrišta, Ljuše i Krtoka formirali su stočarsku zadrugu pod imenom Pet pastira, dok je u selu Dobri Do njih četvorica formiralo zadrugu Markov vis, a u Vrčevcu isto toliko njih formiralo je voćarsku zadrugu.

Pomoćnik predsednika opštine Kuršumlija zadužen za poljoprivredu Jovica Đinović kazao je da udruživanjem u zadruge proizvođači obezbeđuju sebi bolje uslove za nastup na tržištu i bolju cenu.

Prema njegovim rečima, uz pomoć dobrih programa oni mogu dobiti ozbiljna sredstva od nadležnih ministarstava za proširenje proizvodnj,e i u narednom periodu doći do svog finalnog proizvoda i otvaranja mini proizvođačkih kapaciteta.

Sve tri kuršumlijske zadruge ove godine konkurisale su za investiciona sredstva kod resornog ministarstva, a mogu da povećaju broj zadrugara i okupe mnoštvo kooperanata.

Video prilog objavljen  u okviru projekta “Moja zemlja, plodna zemlja”, koji se sufinansira iz budžeta opštine Kuršumlija.

 

povratak na selo

KURŠUMLIJA, 28. Maja  2018. -Jedan od najznačajnijih problema je odlazak mladih sa sela. Njima bi država trebalo više da pomogne i obezbedi uslove za opstanak, smatra akademik Dragan Škorić.

Akademijski odbor Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) za selo, još pre nekoliko godina, počeo je da skreće pažnju javnosti na probleme sa kojima se sukobljava selo u Srbiji. Iz ovog odbora, stigle su, pamte upućeni, prve alarmantne informacije o tome koliko je sela ostalo prazno, kakve su perspektive mladih na selu…

  • Stigli su, takođe i predlozi kako da se ovo stanje prevlada. Neki od njih su prihvaćeni a Odbor, kako u intervjuu za „AgroFin“ objašnjava akademik Dragan Škorić, njegov predsednik, i dalje nastavlja sa radom, pošto je selu, više nego ikada, potrebna pomoć…
  • Upravo zbog ovako teške situacije, logično je prvo pitanje, kakva je trenutna situacija na selu u Srbiji?

      Mnoga sela u Srbiji se nalaze u fazi propadanja. Od ukupno 4.709 naselja u Srbiji u 86 odsto njih smanjuje se broj stanovnika. Oko 1.200 sela se nalazi u fazi nestajanja jer u njima živi manje od 100 stanovnika, a i dalje imamo tendenciju smanjenja. U selima Srbije imamo više od 50.000 praznih kuća, a najlošija situacija je u brdsko-planinskim regionima, posebno na jugu i jugoistoku, gde se iz godine u godinu povećava broj praznih kuća. Alarmantno je stanje i u ravničarskim predelima. U Vojvodini, recimo, ima dosta sela sa po 50, pa i do 100 praznih kuća. U Srbiji pošte nema u 2.000 sela, oko 500 sela nema asfaltni put i vezu sa ostalim naseljima, više od 400 sela nema prodavnicu, veoma velik broj sela nema ambulantu i lekara, velik problem čini i velika udaljenost specijalističkih medicinskih ustanova, nedostaju bioskopi i kulturne institucije. Ima, na žalost, još mnogo toga što stvara tužnu sliku o selima Srbije.

  • Koje je korake potrebno preduzeti kako bi se situacija na selu popravila?

      Ima mnogo toga što treba preduzeti počev od mesne zajednice, opštine, okruga, pokrajine, Vlade i Skupštine Srbije. Da bi se zaustavilo gašenje sela, naša država mora da promeni stav prema selu i seljanima. Država mora da odgovori na pitanja – Kakvo selo je potrebno Srbiji? Kojim će sredstvima i trendom razvijati selo? Posebno treba doneti zakon o stimulisanju razvoja demografski ugroženih područja, naročito kada je reč o selima i lokalnim zajednicama uz državnu granicu i u brdsko-planinskim područjima. Da bi se nove agrarne reforme i sveobuhvatne socijalne reforme mogle realizovati, potrebno je stvoriti klimu za racionalno korišćenje prirodnih resursa i aktiviranje ljudskih resursa uz potenciranje nove modernije društvene organizacije.

  • Mi iz Akademijskog odbora SANU za selo, već duže vreme potenciramo da je neophodno što pre posvetiti selu i poljoprivredi jedno celokupno zasedanje Narodne skupštine Srbije, za koje je potrebno dobro pripremiti materijale za raspravu. Na kraju ove sednice neophodno je doneti Deklaraciju o razvoju sa jasno definisanim zadacima i obavezama od mesne zajednice, opštine, okruga, pokrajine i Vlade Srbije.
  • Koji su najznačajniji problemi koji pritiskaju selo?

      Jedan od najznačajnijih problema je odlazak mladih sa sela, u gradove i u inostranstvo, koji je prisutan u dužem vremenskom periodu. Na ovaj način sela se prazne. Recimo, prema Popisu iz 2011. godine, svaki šesti stanovnik Srbije je stariji od 64 godine, a u selima to je još izraženije. Treba navesti da je najizraženija prosečna starost, veća od 60 godina, u opštinama Crna trava, Gadžin Han i Svrljig, gde imamo više od polovine staračkog stanovništva. Najmlađe stanovništvo je u opštinama Tutin, Novi Pazar i Sjenica. Najugroženiji i najsiromašniji seljani su u samačkim staračkim domaćinstvima.

  • Jedan od velikih problema u našim selima je i usitnjenost poseda. Prema rezultatima Popisa poljoprivrede 2012. godine, u Srbiji postoje 631.552 poljoprivredna gazdinstva. Dominantno su zastupljena poljoprivredna gazdinstva sa jednim, pa i sa manje od jednog hektara, kojih ima 184.674. Od 1,01 do dva hektara imamo 123.519 gazdinstva, a od 2,01 do pet hektara imamo 182.489 domaćinstava. Na tako malim gazdinstvima nemoguće je organizovati robnu proizvodnju.
    • Gledajući sa ekonomskog aspekta, često niske i nestabilne cene poljoprivrednih proizvoda stavljaju proizvođače u neravnopravan položaj. Samo udruženi mogu se izboriti za bolji položaj.
    • Koliko je novca potrebno za povratak mladog bračnog para iz grada u selo, odnosno, koliko „košta“ radno mesto u poljoprivredi?

      Na ovo pitanje najlakše je odgovoriti pozitivnim primerom iz našeg komšiluka – konkretno, iz Rumunije. Vlasti ove države obezbeđuju od 50.000 do 70.000 evra za mladi bračni par koji odluči da zasnuje svoju budućnost na selu. Možda je ovaj primer dobar pokazatelj? Kod nas, koliko znam, počelo se sa 10.000 evra, a to je sigurno malo. Možda je kod nas bolja solucija krenuti sa državnom zemljom. U mestima gde ima državne zemlje dodeliti mladom bračnom paru 20 do 40 hektara, uz povoljne kredite za nabavku mehanizacije za obradu i nabavku opreme za proizvodnju finalnih proizvoda. U brdsko-planinskim regionima gde ima najviše napuštenih oraničnih površina, livada i pašnjaka, zakonom regulisati mogućnost dodele ovih materijalnih dobara mladim bračnim parovima koji žele da zasnuju porodicu i rade na selu. Naravno uz povoljne bankarske kredite za nabavku mehanizacije, osnovnog stada i opreme za preradu u finalne proizvode.

  • Treba imati na umu da danas, a posebno u narednom periodu, poljoprivredni proizvođač mora da bude pre svega obrazovan i poslovan čovek. On mora dobro da poznaje tehnologiju proizvodnje, organizaciju poslovanja, kvalitet dobijenih proizvoda, zdravstvenu ispravnost proizvoda, ekonomiju proizvodnje i tržište. To jedino može mlad i obrazovan čovek. Zato kod nas, u budućnosti treba se osloniti na mlade i stvoriti im uslove za savremen život na selu. Permanentno obrazovanje treba razviti kao preduslov za opstanak sela i mladih u njima.
  • Kakvi su rezultati dosadašnjih mera koje su državne vlasti preduzele kako bi stimulisali mlade ljude da ostanu na selu, ili da se vrate?

      Sigurno da finansijska sredstva koja država daje putem podsticaja u poljoprivredi i ruralnom razvoju imaju određena pozitivna pomeranja u poljoprivredi. Ali ako gledamo malo šire to nije dovoljno. Sela su i dalje zaostala i mladi ih napuštaju. Nama treba sveobuhvatna strategija o oporavku sela i vizija šta postupno uraditi. Treba krenuti od ulaganja u infrastrukturu, škole, obdaništa, pošte, ambulante sa lekarima, kulturne institucije i razvijati ljubav za život na selu od predškolskog uzrasta. Nova radna mesta su uslov za opstanak mladih na selu. Potrebno je pokušati i sa ukrupnjavanjem sela, odnosno, sa stvaranjem agrarnih gradića, i sa boljim korišćenjem postojećih prirodnih resursa. Dobro je da su to shvatile i određene političke strukture, ali, na žalost, to je još uvek nedovoljno. Treba pripremati i osposobiti mlade ljude na selu da konkurišu za međunarodna sredstva. Recimo, počinje korišćenje novca iz pretpristupnih fondova EU-IPARD. Koliko smo osposobili mladih ljudi da znaju da apliciraju za ova sredstva? Kako pomoći mladima da ostanu na selu je i promena odnosa prema selu, a to je horizontalno i vertikalno udruživanje u zadruge, akcionarska društva, poslovna udruženja i druge oblike udruživanja.

  • Akademijski odbor SANU za selo još 2012. godine je štampao brošuru „Kako i zašto formirati zemljoradničke zadruge“. Ovaj priručnik je štampan u 50.000 primeraka i podeljen po selima Srbije. Kada je prošle godine ministar Milan Krkobabić osnovao projekat „500 zadruga u 500 sela“, mi smo se pridružili odmah. U prošloj godini je osnovano 180 novih zadruga. Bespovratna sredstva su dobile 22 zadruge, više nije moglo, jer su sredstva bila veoma ograničena. Vlada Srbije za ovu godinu je namenski za zadruge obezbedila 820 miliona dinara. Evo prilike da se udruže naši seljani. Udruženi i na malim posedima mogu zajednički postati robni proizvođači. Udruženi mogu formirati i prerađivačke kapacitete za finalne proizvode, pa je i to mogućnost i za nova radna mesta i ostanak mladih na selu. Ove godine počeće i vertikalno udruživanje zadruga u složene zadruge, kako bi ojačali i proširili svoje delatnosti. Ima šanse za oporavak naših sela, ali nam trebaju sveobuhvatne zajedničke akcije, ljudi od znanja i spremnih za pozitivne promene.
  • ·Video prilog objavljen  u okviru projekta “Moja zemlja, plodna zemlja”, koji se sufinansira iz budžeta opštine Kuršumlija.

mladi-na-selu-1-880x495

KURŠUMLIJA, 15. Oktobra  2018. - Broj plantaža kupina u kuršumlijskim selima je sve veći, pa pojedina sela koja su bila gotovo bez stanovnika polako oživljavaju, a broj siromašnih se smanjuje, rekao je saradnik za poljoprivredu opštine Kuršumlija Jovica Djinović

- Već četvrtu godinu za redom, opština Kuršumlija izdvaja sredstva za oživljavanje poljoprivredne proizvodnje. Prethodnih godina je izdvojeno 15 miliona dinara a ove godine registrovanim gazdinstvima će biti podeljeno 20 miliona dinara - rekao je Djinović agenciji Beta.

On je precizirao da su u pitanju bespovratna namenska sredstva za podizanje novih zasada, kupovine sistema za zalivanje, poljoprivredne mehanizacije i stočarstva. 

Prema njegovim rečima velike površine plodne zemje pored reka Kosanice i Toplice u potpunosti su bile zakorovljene, ali su od pre četiri godne na oko 500 hektara podignute plantaže kupina po najsavremenijim standardima.

On je rekao da opština na sve načine pomaže poljoprivrednicima, ali i mladim ljudima koji žele da se vrate na selo, kako bi sela oživela a broj siromašnih bio smanjen. Sada je Kuršumlija po proizvodnji kupine vodeća u Srbiji.

- Desilo se naglo oživljavanje sela, ne samo Žuča, već i drugih sela, ali Žuč prednjači. U tom selu ima mnogo mladih ljudi koji su se odulučili da se bave poljoprivredom. Podignuta je jedna hladnjača za otkup voća a nakupci se bukvalno bore za otkup. Prednost je i u organskoj proizvodnji voća - kazao je Djinović

Predsednik opštine Kuršumlija Radoljub Vidić kazao je da se sredjuju putevi prema planinskim selima kako bi se meštanima obezbedila infrastruktura i olakšao život na selu.


- Pored toga što se prave novi putevi i popravljaju stari, obezbedjen je i grebani asfalt, kako bi do pojedinih sela asfaltirali puteve. Cilj nam je da naša sela potpuno ožive i da Kuršumlija, pored turizma, postane prepoznatljiva i po organskoj proizvodnji voća - kazao je Vidić.

Video prilog objavljen  u okviru projekta “Moja zemlja, plodna zemlja”, koji se sufinansira iz budžeta opštine Kuršumlija.

 
 IZVOR 4
 
 
 
 

Ko je na kraju...

Ko je na mreži: 179 gostiju i nema prijavljenih članova

Pretraži sajt

                                                    logo turisticka